Ritam ulice

 
 BOLOGNA ZA MUŠKARCE - Na znanje!!!!!

Novi program na Sveučilištu u Zagrebu (za muškarce) prema Bologni  Program
studiranja za muškarce

Model 1: (30 ECTS)

1. Naučiti živjeti bez mame (2000 sati)
2. Moja žena nije moja mama (350 sati)
3. Kako shvatiti da je nogomet samo sport (500 sati)

''Za većinu poslova potrebne su tri ruke.''

''S računalima se mogu neopisivo brzo učiniti stvari koje inače uopće ne bi trebalo učiniti.''

''Nikad nas ne prevare oni od kojih bismo to htjeli.''

''S poda se ne može pasti.''

''Griješiti je ljudski, a svaliti krivnju na drugoga još ljudskije.''

Probudila sam se oko 8. Bila sam umorna baš kao i uvijek. Provirila sam kroz vrata i dočekao me (ne)ugodan prizor, bolje reći uobičajen za moju ulicu: susjedi koji se druže od ranog jutra (čitaj ogovaraju), nesnosna buka i miris preprženog luka. Mora da je netko bio jako gladan. Vratila sam se nazad u kuću. Mama je sjedila u boravku, pijuckala kavu. Bila je spremna za polazak. Sve mi je bilo jasno. Kasnila sam kao i uvijek. Večer prije dogovorile smo se da idemo ''u grad''. (Uh, što mrzim taj termin.) Odjurila sam do kupaonice, istuširala se, svezala kosu u rep, obukla provjerenu modnu kombinaciju, stavila na naočale koje su apsolutni must have ove sezone i izašla iz kuće bez imalo šminke. Da pojasnim, šminka čini čuda u pozitivnom, ali isto tako i u negativnom smislu. Ah, što bi tek bilo na 30 stupnjeva. Ne želim znati.

I tako zadnjim atomina snage ugurale smo se u bus i tramvaj. Bila je gužva kao i svako jutro. Prepuno umirovljenika koji imaju besplatan prijevoz i vozikaju se po cijele dane. Razumijem da su na rubu egzistencije i u potrazi za povoljnijim prisiljeni lutati po gradu, ali što je previše...Trebalo nam je nekih 40ak minuta do Trga. Mama je produžila poslovno dalje, a ja sam ju odlučila pričekati u Tkalči. Cipelice, haljinice, torbice, nakit, pa opet cipelice, haljinice…Prekrasno i primamljivo. Nisam previše obraćala pozornost jer sam došla drugim poslom. Naime, odlučila sam otići na čišćenje lica. Preduvjet za solarij i naravno odlazak na more. Obišla sam 2 salona, a rezultat je bio nula. Apsolutna nula. Za tretman se treba naručiti, a čeka se najmanje tjedan. Nisam snob i ne patim za pomodnim salonima, ali ne želim se prepustiti naučnici ili ''iskusnoj'' 17godišnjakinjoj kozmetičarki u kvartovskom salonu.

Mama je bila gotova za nekih pola sata. Odlučile smo predahnuti u hladu. Predložila sam Cvjetni zbog sladoleda na što se momy kako ju zovem od milja zgrozila. Na kraju smo sjele u super kafić iznad Dolca. Najpjenastiji cappuccino koji sam ikad pila. Lijep pogled, udobne fotelje, jedini gosti na terasi, hlad…Može li biti bolje i ljepše?

Ovo je moj prvi post na blogu ikada i nadam se da nisam dosadna i tipska jer prosječnost nije moj stil. Pozdrav i pusa svima.