Ritam ulice

> Ulazi otac u sobu svoje kceri. Kcer nije u sobi, ali na njenom krevetu
> je pismo. Padaju mu na pamet najgore stvari. Drhtavim rukama otvara
> pismo i cita:
> 
> "Dragi tata, zao mi je sto ti moram ovako reci da sam vas napustila i
> otisla sa svojim novim deckom. Napokon sam nasla istinsku ljubav! Ah,
> kada bi ga samo mogao vidjeti! Tako mu je slatka tetovaza i nausnice u
> nosu, i izgleda tako neustrasivo na svome velikom i brzom motoru! Ali
> nije samo to..... Napokon sam trudna! Abdul kaze da cemo biti jako
> sretni u njegovoj kamenoj kucici usred sume i zeli da imamo puno djece.
> To je naravno i moj san! Otkrila sam takodje da marihuana nije stetna.
> Zato smo odlucili da je sami uzgajamo za nas i nase prijatelje u slucaju
> da ostanemo bez kokaina i ekstazija. U medjuvremenu se nadam da ce
> znanost ubrzo otkriti ljijek za sidu tako da se Abdul moze izlijeciti.
> Zasluzio je!
> Dragi tatice, ne zelim da budes zabrinut zbog mene. Imam vec 15 godina i
> znam vodit racuna o sebi. Na kraju krajeva, Abdul je tako snazan i mudar
> jer ima 47 godina zivotnog iskustva. Vodi me kroz zivot i daje mi
> najbolje moguce savjete kad god trebam nesto odluciti, kao na primjer
> kad sam odlucila preci na islam. Nadam se da cu uskoro doci da te
> posjetim, tako da ces imati priliku upoznati svoje unuke!!
> 
> Tvoja najdraza kcer
> 
> P.S. Ma salim se!!! Iskuliraj!!! Kod Marije sam. Samo sam ti htjela
> pokazati da postoje puno gore stvari u zivotu nego sto su ocjene na
> kraju godine koje ces naci na vitrini.
> 
> Volim te!!!"
 

Kad je Bog napravio ženu, došao je do šestog dana, radeći prekovremeno.
Došao je anđeo i pitao ga:
'Zašto trošiš tako puno vremena na nju?'
I bog odgovara:
'Jesi li ti vidio što sam joj joj sve dao, specifikaciju prema kojoj ju oblikujem?'
'Ona mora znati prati, ali ne smije biti od plastike, treba imati više od 200 pokretnih zglobova, svi moraju imati mogućnost za promjenu, i pri tom da svaka dijeta  funkcionira, i još da ima krilo za najmanje četvero djece.ali u isto vrijeme da ima poljubac, koji može izliječiti sve, od ozlijeđenog koljena do slomljenog srca, i sve ovo radi sa samo dvije ruke.' 
Anđeo se začudio svim tim vještinama.
'Sa samo dvije ruke. Nemoguće!'
'I ovo je samo standardni model.'
'To je puno posla za jedan dan. odmori se, pa je sutra dovrši'.
'Ne želim to', protestirao je Bog, 'tako sam blizu da završim ovo biće, što je mom srcu drago.
Kad se razboli, sama se izbori za ozdravljenje, i može raditi 18 sati dnevno.'
Anđeo se približio i dotaknuo ženu.
'Bože, kako si je napravio taku meku.'

'Jest, mekana je', kaže Bog, ali napravio sam je da ima i snagu. 'Nećeš vjerovati što sve može izdržati.'
'Može li misliti?' pita Anđeo. 
Bog odgovara:
'Ne samo da može misliti, može i surađivati i dogovarati se.'
Anđelu nešto privuče pažnju, i dotakne ženino lice.

'Bože, izgleda da ovaj model ima jedan propust. Nisam li ti rekao da previše toga stavljaš na nju.'
'Nije to nikakav propust - to je suza', ispravi ga Bog.
'Čemu to?,' upita Anđeo.
I Bog kaže:
'Suza je njezin način da se izrazi, njena tuga, njena ljubav, njena samoća, njen bol i njen ponos.'
Ovo je ostavilo jak utisak na Anđela; 'Ti si genije, Bože..na sve si mislio. Žena je sjajno biće!!'
'To je istina!
Žena ima zadivljujuću snagu. Žene podnose teškoće, nose tugu, ali znaju za sreću, ljubav i svoje mišljenje.
One se smiju, kad žele vrištati.
Žene pjevaju, kada žele plakati. Plaču kad su sretne i smješkaju se kad su nervozne.
Bore se za ono u što vjeruju.
One su protiv nepravde.
Ne priznaju 'ne' kao odgovor, ako postoji drugi i bolji način za rješenje. Sve od sebe daju za svoju obitelj. One prate prijateljicu k liječniku, zato što se boji. I žena voli bez granice...
One plaču kad im djeca dožive nešto novo u životu, i raduju se dobroti svojih prijatelja.
One se raduju kad čuju za neko rođenje ili vjenčanje.
Srce se njihovo slomi kad čuju za smrt neke drage osobe.
One tuguju za izgubljenim voljenim osobama, ali su jake i kada više nema ničega za što bi se borile.
Žene znaju da jedan poljubac i zagrljaj može izliječiti slomljeno srce.
Ipak, žena ima jednu grešku:
Ona zaboravi koliko vrijedi!!
Pošalji ovo svojim prijateljicama da ih podsjetiš koliko su fantastične...
Ali i nekim prijateljima, jer i njih treba ponekad podsjetiti.

 
Jedna zena sjedi u avionu pored svecenika.
"Oce", rece ona, "mogu li vas zamoliti za uslugu?"

 
 BOLOGNA ZA MUŠKARCE - Na znanje!!!!!

Novi program na Sveučilištu u Zagrebu (za muškarce) prema Bologni  Program
studiranja za muškarce

Model 1: (30 ECTS)

1. Naučiti živjeti bez mame (2000 sati)
2. Moja žena nije moja mama (350 sati)
3. Kako shvatiti da je nogomet samo sport (500 sati)

''Za većinu poslova potrebne su tri ruke.''

''S računalima se mogu neopisivo brzo učiniti stvari koje inače uopće ne bi trebalo učiniti.''

''Nikad nas ne prevare oni od kojih bismo to htjeli.''

''S poda se ne može pasti.''

''Griješiti je ljudski, a svaliti krivnju na drugoga još ljudskije.''

Probudila sam se oko 8. Bila sam umorna baš kao i uvijek. Provirila sam kroz vrata i dočekao me (ne)ugodan prizor, bolje reći uobičajen za moju ulicu: susjedi koji se druže od ranog jutra (čitaj ogovaraju), nesnosna buka i miris preprženog luka. Mora da je netko bio jako gladan. Vratila sam se nazad u kuću. Mama je sjedila u boravku, pijuckala kavu. Bila je spremna za polazak. Sve mi je bilo jasno. Kasnila sam kao i uvijek. Večer prije dogovorile smo se da idemo ''u grad''. (Uh, što mrzim taj termin.) Odjurila sam do kupaonice, istuširala se, svezala kosu u rep, obukla provjerenu modnu kombinaciju, stavila na naočale koje su apsolutni must have ove sezone i izašla iz kuće bez imalo šminke. Da pojasnim, šminka čini čuda u pozitivnom, ali isto tako i u negativnom smislu. Ah, što bi tek bilo na 30 stupnjeva. Ne želim znati.

I tako zadnjim atomina snage ugurale smo se u bus i tramvaj. Bila je gužva kao i svako jutro. Prepuno umirovljenika koji imaju besplatan prijevoz i vozikaju se po cijele dane. Razumijem da su na rubu egzistencije i u potrazi za povoljnijim prisiljeni lutati po gradu, ali što je previše...Trebalo nam je nekih 40ak minuta do Trga. Mama je produžila poslovno dalje, a ja sam ju odlučila pričekati u Tkalči. Cipelice, haljinice, torbice, nakit, pa opet cipelice, haljinice…Prekrasno i primamljivo. Nisam previše obraćala pozornost jer sam došla drugim poslom. Naime, odlučila sam otići na čišćenje lica. Preduvjet za solarij i naravno odlazak na more. Obišla sam 2 salona, a rezultat je bio nula. Apsolutna nula. Za tretman se treba naručiti, a čeka se najmanje tjedan. Nisam snob i ne patim za pomodnim salonima, ali ne želim se prepustiti naučnici ili ''iskusnoj'' 17godišnjakinjoj kozmetičarki u kvartovskom salonu.

Mama je bila gotova za nekih pola sata. Odlučile smo predahnuti u hladu. Predložila sam Cvjetni zbog sladoleda na što se momy kako ju zovem od milja zgrozila. Na kraju smo sjele u super kafić iznad Dolca. Najpjenastiji cappuccino koji sam ikad pila. Lijep pogled, udobne fotelje, jedini gosti na terasi, hlad…Može li biti bolje i ljepše?

Ovo je moj prvi post na blogu ikada i nadam se da nisam dosadna i tipska jer prosječnost nije moj stil. Pozdrav i pusa svima.